Što ste mogli napraviti s tisuću eura na početku 2025. godine i kako bi najviše zaradili?
Iz Centra zlata analizirali su koliko se različitim oblicima ulaganja moglo povećati 1000 eura uloženih na početku 2025. godine. Prema njihovoj analizi, u prethodnih godinu dana najviše se isplatilo ulagati u plemenite metale.
Tko je na početku 2025. godine uložio u plemenite metale, mogao je prilično zaraditi. Ulaganjem hipotetskih 1000 eura u srebro, ulog bi se povećao na oko 2000 eura. Loš izbor nije bio ni ulaganje u zlato koje je vrijednost uloga povećalo na oko 1400 eura.
Ekonomski stručnjaci iz Centra Zlata usporedili su različite oblike ulaganja kako bi otkrili njihove performanse tijekom proteklih godinu dana te ih stavili u zajedničku perspektivu sa plemenitim metalima poput zlata i srebra.
Bankovna štednja i oročenje
Tko se odlučio na štednju u banci koja se smatra sigurnijim načinom ulaganja, u konačnici je mogao imati znatno manje. Da je na početku godine hipotetskih 1000 eura ostaviu na računu u banci, sada bi imao 1001 eur i oko 70 centi, s tim da bi banka uzela naknade za održavanje računa pa je i tih 1,7 eura zarade upitno. Prema podacima portala Numbeo iz travnja 2025. godine, prosječna cijena jednog cappuccina u Hrvatskoj je oko dva i pol eura. Drugim riječima, kamata koju daje banka ne bi donijela niti jednu kavu.
Banka bi za oročenu štednju u prethodnih godinu dana prosječno isplatila devet eura i 40 centi kao kamatu na oročeni depozit. Istovremeno, inflacija u Hrvatskoj, na godišnjoj razini iznosi 4,5 posto. To znači da bi novac izgubio 4,5% na vrijednosti u godini dana, pa bi stvarna vrijednost novca bila manja.
Trezorski zapisi i narodne obveznice
Postoji još takozvanih “sigurnih” opcija koje u svojoj suštini i nisu toliko “sigurne”, već isto ljude čine siromašnijima nego su bili. S uloženih 1000 eura u državne vrijednosnice poput trezoraca i narodnih obveznica, zaradilo bi se oko 25 eura u posljednjih godinu dana.
Ako je stopa inflacije 4,5%, a ovogodišnji prinos 2,5%, to zapravo predstavlja minus od dva posto. Gubitak od dva posto godišnje možda se ne čini tako velikim, no kad bi se, primjerice, narednih tri desetljeća svake godine gubilo dva posto vrijednosti, na koncu bi ulaganje imalo gotovo 50 posto manje kupovne moći nego što je imao inicijalni iznos.
U posljednjih nekoliko godina, u više navrata izdavali su se trezorski zapisi i narodnih obveznica, s preko 340,000 pojedinačnih upisa građana. Sve skupa, uloženo je preko 12 milijardi eura, a prinos je varirao između 2,5 do 3,75% na godišnjoj bazi. Koliko bi građani zaradili da su umjesto u državne vrijednosnice, uložili 12 milijardi eura u, primjerice, investicijsko zlato?
Taj iznos donio bi gotovo 4.3 milijardi eura zarade samo u zadnjih 12 mjeseci. (Naravno, treba imati na umu da ni vrijednost plemenitih metala ne mora uvijek rasti. Prikaz kretanja cijene zlata u zadnjih 100 godina pokazuje kako unatoč ukupnom trendu rasta, i ono im periode pada cijene, op. F.H.)
Indeksni fondovi, dionice i ETF-ovi
Alternativa je i ulaganje u indeksne fondove koji prate vrijednost referentnih burzovnih indeksa. Kada se ulaže u fondove, mora se imati na umu da oni zaračunavaju različite naknade: ulazne i izlazne naknade od kojih svaka može iznositi od jedan do dva posto, naknada za upravljanje do 1,2 posto te naknada depozitarnoj banci i regulatoru, obično oko 0,2 posto. Ako ulažemo u dionice putem brokera, potrebno je platiti brokersku proviziju (do jedan posto), naknadu za čuvanje (do 0.3 posto) i transakcijsku naknadu (primjerice 0,1 posto). Za kraj, prinos koji se ostvari podložan je plaćanju poreza na kapitalnu dobit od 12 posto, a na to se može uračunati i inflaciju od 4,5 posto.
Ulaganje u ETF-ove postalo je iznimno popularno u posljednjih nekoliko godina. Primjer je ETF na indeks S&P 500 koji prati vrijednost najvećih 500 američkih kompanija. Samo u SAD-u, u ETF-ove je investirano gotovo 12 bilijuna dolara. Usporedbe radi, prije samo 15 godina u ETF-ove je u ovoj državi bilo investirano manje od jednog bilijuna. Ovaj astronomski porast jedan je od uzroka velikog porasta cijena dionica na američkom tržištu za kojeg mnogi analitičari smatraju da je oblik velikog financijskog balona koji će kad-tad puknuti. To također može dovesti do pada vrijednosti ulaganja.
Veliki priljev kapitala na američko tržište dionica doveo je do toga je je Nvidia, kompanija koja dizajnira mikročipove, trenutno vrijednija od 20 najvrednijih europskih kompanija – dio fenomena kojeg neki nazivaju specifičnim “AI balonom”.
Rast plemenitih metala kao “sigurnih utočišta” upravo je jedan od glavnih pokazatelja nesigurnosti na tržištu, a ta nesigurnost često prethodi velikim korekcijama tržišta.
Kada su u pitanju troškovi ETF-ova, oni uključuju TER ili godišnji postotak kojeg upravitelj fonda uzima od investitora; spread ili razliku između kupovne i prodajne cijene; te naknade za transakcije koje neki pružatelji usluga naplaćuju. Osim toga, potrebno je uračunati i trošak konverzije, a zarada ostvarena ulaganjem u ETF-ove može biti podložna oporezivanju, ako je period ulaganja kraći od dvije godine. Kada se sve to zbroji, radi se o nezanemarivom iznosu kojeg investitor plaća nekoj trećoj strani, oko 2,5 posto, ne računajući inflaciju.
Kada se sve zbroji i oduzmemo, jasno je da se dio prinosa od dionica i ETF-ova istopio kroz različite naknade, poreze i naknade na posrednike. Zarada na hipotetsko ulaganje od 1000 eura ovdje bi iznosila oko 150 eura.
Kriptovalute poput Bitcoina
Tko je početkom godine uložio 1000 eura u bitcoin, danas bi imao 941 euro. što je gubitak od šest posto – navode iz Centra zlata, napominjući kako to ne uključuje godišnju inflaciju, porez, konverzijske i sve ostale troškove povezane s držanjem kriptovaluta. (Izabrani period od godine krivo ukazuje da se bitcoin dosadašnjim ulagateljima nije isplatio. Njegova vrijednost je oscilirala, no dugoročni je zabilježio snažan rast. Doduše, mogući su i veliki padovi, što bitcoin čini vrlo rizičnim ulaganjem, op.FH.)
Nekretnine
Ako se za primjer uzme Zagreb, nekretnine su po različitim procjenama pokazale prosječni godišnji rast od 10 posto. U nekretnine nije moguće uložiti tek 1000 eura, no kad bi se gledali jedinični prinos na svakih 1000 eura koje smo uložili, on bi iznosio oko 100 eura. Ipak, kad se govori o nekretninama, stvari nisu tako bajne jer treba imati na umu različite troškove koje one iziskuju, a koji bitno umanjuju zaradu.
Za početak su tu porezi. Tko je trgovao nekretninama, mora platiti porez na promet nekretninama te porez na dodanu vrijednost (ako je kao stjecatelj nekretnine obveznik PDV-a). Uz to, u Hrvatskoj je nedavno uveden i porez na nekretnine kojeg na godišnjoj razini plaćaju svi vlasnici više od jedne nekretnine.
Samo posjedovanje nekretnine sa sobom nosi i druge obveze u vidu raznih komunalnih davanja, a ako se radi o stanu, mora se plaćati i mjesečna pričuva. Osiguranje nekretnine iziskuje nove troškove u vidu plaćanja godišnje premije za osiguranje. Vlasnici nekretnina, s vremena na vrijeme, moraju izdvojiti novac za popravke, adaptacije i čišćenja. Ako je nekretnina zapuštena, prodaja po prihvatljivoj cijeni nemoguća je, a troškovi renovacije nažalost eksponencijalno rastu s prolaskom vremena.
Jedan od važnih faktora koji ulazi u cijenu nekretnine jest njena lokacija. Nekretnine nisu prenosive, a ako lokacija izgubi atraktivnost, na što se ne može utjecati, cijena nekretnine će pasti.
Nekretnine su jedan od najmanje likvidnih oblika imovine – često je potrebno dosta vremena za prodaju. Pronaći adekvatnog kupca koji je spreman platiti fer tržišnu cijenu, bez pretjeranog cjenkanja i zavlačenja, nije jednostavno, a alternativa je smanjenje cijene.
Unatoč tome što nekretnine mogu donositi prihod od rente, može doći do problema s njenim ubiranjem, što stvara direktne troškove vlasniku nekretnine. U takvim situacijama, nerijetko se događa da najmoprimci imaju veća prava od najmodavaca.
Sve u svemu, kada se na baznih 1000 eura uloženih u nekretninu u prethodnih 12 mjeseci, uračuna sve troškove u godini dana, pitanje je kolika je zarada.
“Plemeniti metali, ponajprije investicijsko zlato i srebro, pokazali su se kao jedan od najefikasnijih i najsigurnijih oblika ulaganja u protekloj godini. Ovo nas ne treba čuditi, budući da se fizičko zlato i srebro smatraju tradicionalnom zaštitom vrijednosti od pojava kao što su visoka inflacija te gospodarskih i društvenih kriza”, komentira Saša Ivanović, glavni direktor Centra Zlata.
